GALERIJA

LIPANJ 2020. 

završna izložba radova polaznika SRC Trešnjevka 2.generacija 2019/2020.

Likovnost i rana pismenost

Druga generacija polaznika edukacije u našem SRC-u "Poticanje cjelovitog razvoja djece kroz područje likovnosti" završila je s jednogodišnjim ciklusom tijekom kojega su se kroz ukupno 11 modula upoznala s različitim temama iz područja umjetnosti i obrazovanja: umjetnost i likovna pedagogija, suvremena umjetnost, dječje likovno stvaralaštvo i oblikovanje slikovnice, o prirodi kreativnosti, kostimografija i scenografija u DV, kultura ustanove koja podržava kreativnost i stvaralaštvo, likovnost djece s posebnim potrebama, umjetnička istraživanja, oblikovanje likovnih programa u DV te na kraju, načini dokumentiranja i prezentiranja dječjeg likovnog stvaralaštva. Ovako široko i sveobuhvatno postavljenim programom polaznice, odgojiteljice djece predškolske dobi, su osposobljene za dublje razumijevanje prirode učenja, stvaralaštva i kreativnosti djece, te za oblikovanje likovnih programa koji se temelje na integriranom i cjelovitom pristupu djetetu i njegovu razvoju te stalnom istraživanju novih i kreativnijih strategija odgojno-obrazovnog rada.

Ostvarujući pojedine likovne i teorijske zadatke tijekom edukacije, prorađujući ih u svojoj odgojnoj grupi s djecom ili pripremajući i osmišljavajući poticaje i didaktička sredstva za igre i aktivnosti djece, nastajali su likovni uradci koji se, između ostalih, mogu svrstati u područje poticanja rane pismenostikod djece. Učestalost takvih uradaka pokazuje da je područje rane pismenosti vrlo zastupljeno u odgojno-obrazovnom procesu kao i da je značajan predmet interesa odgojiteljica što proizlazi iz njihova svakodnevnog praćenja potreba, interesa i mogućnosti djece kao i svijesti o važnosti ovog područja za djetetov sveukupni razvoj, kasnija akademska postignuća te snalaženje i uspješnost u životu općenito.

Povezanost likovnosti i rane pismenosti djeteta je višestruka i mogli bismo reći sveprožimajuća, počinje s najranijim razdobljem djetetova života, i odvija se kroz stalne interakcije djeteta i njegove okoline. Prve slikovnice, šaranje i crtanje po papiru, igre slovima i povezivanje sa slikovnim predloškom, igre bojama, linijama i oblicima, oblikovanje prstićima istražujući materijale, slušanje i ilustriranje priča itd., način je na koji dijete upija informacije i spoznaje iz svoje okoline, aktivno sudjeluje i komunicira s njom. U tom procesu, sposobnosti slušanja i govorenja se razvijaju spontano, dok vještine čitanja i pisanja zahtijevaju sustavniju poduku.

Sva znanja, vještine i sposobnosti koje dijete posjeduje o čitanju i pisanju, prije nego što započne čitati i pisati pripadaju ranoj pismenosti. Ključ pismenosti je razvoj vještine čitanja koja u ranoj dobi počinje razumijevanjem govorenog i kasnije vještina koje se odnose na dekodiranje pisanih riječi i dovode do razumijevanja sadržaja. Predčitalačko razdoblje je razdoblje u kojem je moguće više na kreativan, zanimljiv i inovativan način podučavati djecu mijenjajući i osmišljavajući poticaje prije same formalne poduke. Djelujući na okolinske čimbenike koji jesu teže mjerljivi, ali su zato i više podložni intervenciji, možemo kod djece probuditi i potaknuti razvoj pismenosti. Kod djece je važno osigurati i potaknuti razvoj rječnika, pripovjedne sposobnosti, interesa za tisak kao i sam koncept o njemu, imenovanje slova, ali i fonološku svjesnost tj. prepoznavanje, stvaranje i baratanje dijelovima manjim od riječi. Razvoj fonološke svjesnosti ima svoj slijed koji ide od svjesnosti većih jedinica (slogova, onseta, rime) do razina manjih jedinica (fonema) koje su više osjetljive u svim pozicijama unutar riječi. Upravo su prema rezultatima niza istraživanja posljednjih 30 godina fonološka svjesnost i prepoznavanje slova najznačajniji prediktori početnog čitanja.

Prepoznavanje i razlikovanje oblika, boja i uzoraka, kao i simbola, važno je za prepoznavanje riječi kao cjelina. Vizualna percepcija, diskriminacija i prizivanje, neophodne su za obradu pisanog materijala, posebno detalja. Samo pisanje je grafomotorička izvedba (linije, prostorno smještanje, detalj). Značajna je povezanost vizualnog prepoznavanja, precrtavanja i fonološke svjesnosti s poznavanjem slova. Hrvatski je jezik transparentne (jasne) ortografije i poznavanje slova u hrvatskoj latinici snažnije od vizualne komponente određuje fonološka svjesnost. Ranu pismenost značajno određuje i fonološko pamćenje i kodiranje u radnom pamćenju.

Dobra mjera jezičnog razvoja i prediktor akademskog uspjeha je pripovijedanje. Proizvodnja pripovjedne strukture zahtjeva razvijene vještine za nizanje događaja, oblikovanje kohezivnog, odnosno sintaktički i semantički povezanog teksta, uporabu eksplicitnih lingvističkih obilježja, precizan rječnik, iznošenje ideja, razumijevanje uzročno-posljedične povezanosti, strukturiranje priče prema univerzalnoj shemi koja pomaže slušatelju da je razumije. Ove sve vještine ključne su za čitanje i pisanje.

Likovnost i poticanje rane pismenost u radu s djecom organski su povezane i međusobno se prožimaju te su vidljive u brojnim situacijama kao što su okruživanje djeteta zanimljivim i djetetu privlačnim vizualnim i pisanim materijalima koji mu privlače pažnju, pobuđuju interes, razvijaju percepciju, potiču na razmišljanje i verbalno izražavanje. Likovne igre u kojima dijete uživa cijelim tijelom razvijaju motoriku, finu motoriku i koordinaciju, dijete se opušta, uz doživljaj ugode i zabave, koja je osnova svakog uključenog i za dijete svrhovitog učenja. Dijete se prvo izražava likovnim jezikom i simbolima, da bi se postupno razvijajući i svladavajući ranije opisane predvještine čitanja i pisanja, osposobilo za kasnije složene vještine čitanja i pisanja. Pri tome likovnost postoji kao jedan od "stotinu jezika djeteta", jezik koji se također treba njegovati i razvijati kako bi obogaćivao osobnost i omogućavao raznovrsnije i bogatije načine komunikacije sa svijetom koji ga okružuje.

U našoj virtualnoj galeriji izloženi su primjeri likovnih radova odgojiteljica i djece nastali kao rezultat zajedničkog istraživanja i igre tijekom kojih su djeca razvijala brojne vještine, između ostalih i predvještine čitanja i pisanja. Ilustracije priča i slikovnica, kreiranje slovarica velikog formata koje predstavljaju kvalitetan i djetetu atraktivan vizualni sadržaj u prostorima vrtićkih soba, estetski i funkcionalno oblikovani didaktički materijali za igre slovima kao i društvene igre koje potiču čitanje i verbalno izražavanje, primjeri su poticajnog okruženja za početno čitanje i pisanje djece, kao i za njihov opći i cjeloviti razvoj.

Martina Burazer, logopedinja

Đurđa Grozdanović, pedagoginja